|
Nakon što je u Ženevi dobio nagradu za izum internetom upravljanog vozila, Lovro Dujnić pao je iz hrvatskog na maturi i nije uspio upisati FER, a leđa mu je podmetnula škola zaposlivši ga na mjesto stručnog savjetnika u nastavi
Bruxelles je ružan grad, pun faca koje izgledaju kao da će te opljačkati, ali ekipa na natjecanju bila je super. Nije bilo previše zanimljivih radova, dobro mi je izgledao samo jedan hologram. Bilo je gro starije ekipe, no opet sam ih nadmašio. Dobio sam zlato«, do kraja pojednostavljeno opisuje najnagrađivaniji hrvatski mladi inovator Lovro Dujnić iskustvo s poznatog sajma inovacija »Innova-Eureka 2011.« s kojeg su se on i mentor Mladen Marušić ovih dana vratili s medaljom, Grand-prixom Bruxellesa - pokalom koji dosad nije držao nijedan Hrvat u ruci, te posebnim ordenom. Gradonačelnik Bruxellesa proglasio je, naime, mentora-savjetnika iz zagrebačke Srednje tehničke škole Fausta Vrančića Mladena Marušića vitezom inovatorstva. Nakon fenomenalnog uspjeha u Bruxellesu, svaki od njih vratio se na posao, igrom slučaja, na istoj adresi. Od prije mjesec dana 21-godišnji Lovro počeo je raditi u školi u kojoj je ove godine maturirao. Među ostalim, popravlja računala. Riječ je o dečku za kojeg je u travnju ove godine čula cijela Hrvatska, prozvan je genijem, a posebno su mu se divili stranci, uglavnom stariji konkurenti koje je nadmašio u inovaciji. Izumio je znanstveno vozilo upravljano internetom, za što je na najprestižnijem svjetskom godišnjem skupu inovatora u Ženevi osvojio zlatnu medalju i nadmašio iskusne inženjere iz 50 zemalja svijeta: Lovro je bio prva osoba u svijetu koja je mogla upravljati automobilom u New Yorku sjedeći za računalom u svojoj zagrebačkoj školi.
Za hrvatske prilike to očito nije bilo dovoljno. Ne samo da ga nitko nije zaposlio nego nije bio dovoljno dobar ni za fakultet, ali ni za prolazak na državnoj maturi - pao je test iz hrvatskog jezika. Tako je propala velika Lovrina želja za upis na Fakultet elektrotehnike i računarstva.
»Nakon Ženeve, cijela je država znala za Lovru, ali nitko se nije javio. Kako nitko nije bio zainteresiran zaposliti ga niti se uspio upisati na fakultet, mi smo ga primili u radni odnos na neodređeno vrijeme u školi kao stručnog suradnika«, kaže Lovrin mentor Marušić.
»Kad sam uspio položiti maturu iz drugog pokušaja, na FER-u više nije bilo mjesta. Ali sada to nije važno, jer imam posao u školi«, objašnjava Lovro. »Super mi je raditi u školi, renoviram cnc-strojeve, popravljam kompjutore, održavam ih i, općenito, bavim se elektronikom. Pomažem i učenicima, a na FER ću ponovo pokušati iduće godine«, najavljuje Lovro, pred kojim je ovih dana prvi pravi ozbiljni projekt iz kojeg bi se napokon mogla izroditi i konkretnija financijska korist.
Škola Fausta Vrančića potpisala je, naime, ugovor s engleskom tvrtkom o razvoju vozila upravljanog internetom. Riječ je o niskom vatrogasnom vozilu namijenjenom ulasku u velike zatvorene prostore poput podzemnih garaža, tunela ili hala. Ono bi gasilo požare bez ljudske posade. Lovro ovih dana razvija softver za vozilo. »Za to, nažalost, u Hrvatskoj nije bilo interesa. No, drago mi je da je škola podmetnula leđa Lovri. On mi je desna ruka i imamo velike planove«, kaže mentor s titulom viteza.
Ni Lovro ni Marušić nisu iznenađeni činjenicom da za inovacije ovdje očito nema sluha, samo to artikuliraju na drukčiji način. Marušić, koji je i inicirao Lovrino zapošljavanje u školi, sretan je što su ga zbrinuli: »Nismo ga htjeli prepustiti cesti, drogi i alkoholu«, a i Lovro je čuđenje ostavio iza sebe.
»Ne čudim se što mi u Hrvatskoj nitko nije ponudio posao. Ovdje je sve u banani. Umjesto da se uzdignu, pametni proizvodi se gase ili ih pokupe stranci. Šteta, jer ova bi zemlja mogla puno zaraditi na inovacijama. Kao da se namjerno želimo riješiti pametnih ljudi i pametnih stvari«, zaključuje najmlađi školski stručni savjetnik u Hrvatskoj.
_________________ Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi. Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|