Europski model socijalne države mora se promijeniti i prilagoditi, inače će ga razoriti dužnička kriza i mjere štednje koje su posljedica krize. Bude li taj model razoren, velik broj ljudi past će ispod linije siromaštva i neki će se čak naći u trajnom siromaštvu iz kojeg će im biti teško izvući se do kraja života.

Taj i drugi slični, podjednako crni zaključci proizlaze iz opsežnog pregleda zaposlenosti i socijalnog stanja u EU u 2012., koji je, na gotovo 500 stranica, objavila Europska komisija.

– Socijalno stanje u EU je zabrinjavajuće. Nezaposlenost je dosegla razine kakve nismo zabilježili u gotovo dva desetljeća. Prihodi kućanstava padaju, a opasnost od siromaštva i isključenosti iz društva neprestano raste – kaže europski povjerenik Laszlo Andor, koji je predstavio ovaj godišnji pregled. Dokument ne propisuje rješenja pa tako i ne kaže kako prilagoditi europski model socijalne države (autori samo kažu da to treba učiniti “na različite načine u različitim državama”), ali daje gomilu podataka koje zatim pomno analizira i na površinu izvire slika Europske unije koja je u 2012. iz loše gospodarske i socijalne situacije prešla u još goru. “Skupine kojima prijeti trajno siromaštvo mlade su odrasle osobe, neaktivne ili nezaposlene žene, samohrane majke, stariji radno sposobni građani koji su prestali raditi...”, navodi se u analizi. Iako se ne analizira Hrvatska, već samo punopravne članice EU, jasno je da u mnogim europskim zemljama postoji opasnost da ljudi iz navedenih skupina koji dobiju otkaz u vrijeme krize nikad više ne nađu put natrag na tržište rada, već da ostatak života provedu u trajnoj bijedi i neimaštini.

Ali dok Europljani u nekim zemljama (Bugarska, Grčka, Italija...) padaju ispod granice siromaštva i ne uspijevaju se dovoljno brzo i u dovoljno velikom broju dignuti iznad te granice, u zemljama poput Austrije, Francuske i Velike Britanije ipak se događa drukčiji trend: ondje je u 2012. velik broj ljudi pao ispod granice, ali velik broj ljudi se i popeo iznad granice siromaštva. To govori da ne postoji jedan europski model socijalne države, već više različitih, manje i više modela u više različitih zemalja. Neke zemlje nude socijalnu pomoć koja pomaže ljudima da se vrate na tržište rada i da ne ostanu isključeni iz društva. Druge zemlje imaju sustave socijalne pomoći, ali oni nisu toliko fleksibilni i zemlje nisu toliko učinkovite u uključivanju posrnulih građana natrag u produktivni dio društva.

Na puno raznih mikrotrendova vide se razlike između sjevera i juga Europe, podjela koja je svakim danom sve izraženija u vrijeme dužničke krize i visoke nezaposlenosti. Sve je izraženiji nesklad između zvanja i vještina koje Europljani stječu u obrazovnom sustavu te onih zvanja i vještina koje su potrebne tržištu rada. U prosjeku, 15 posto građana EU previše je kvalificirano, a 21 posto nedovoljno kvalificirano za poslove koji se nude. To znači da je svaki treći Europljanin u neskladu, a nesklad je posebno visok u mediteranskim članicama EU poput Grčke, Španjolske, Portugala, Italije...U tim zemljama mnogi mladi ljudi dolaze na radno mjesto s previše teorijskog znanja ali s premalo vještina. Takva neusklađenost naučenog znanja i vještina sa stvarnim potrebama tržišta rada utječe na gospodarsku konkurentnost, povećava nezaposlenost te stvara značajne gospodarske i socijalne troškove.

Ovaj Komisijin dokument izazvao je poprilično zabrinute reakcije, a za neke je on još jedna potvrda da mjere štednje nisu dobre za Europu. Čak i ako analiza pokazuje da njemački model funkcionira, a da neki drugi “južnjački” modeli ne funkcioniraju, treba se zapitati u čiju korist njemački model funkcionira, kaže eurozastupnica i njemačka ljevičarka Gabriele Zimmer.

– Sigurno ne funkcionira u korist najslabije plaćenih radnika čije su plaće nekoliko puta smanjene uime povećanja konkurentnosti, čime je znatno povećana razlika između bogatih i siromašnih. I sigurno ne funkcionira u korist južnih Europljana, koji kupuju relativno jeftine njemačke proizvode i usluge nanoseći štetu svojoj proizvodnji – kaže Gabriele Zimmer..

Prebacivanje poreza s rada na imovinu nije uvijek dobro

Eurobirokrati inače zagovaraju ideju poreznog rasterećenja rada i prebacivanja poreza na potrošnju ili imovinu, ali u ovoj analizi socijalnog stanja u EU stručnjaci Europske komisije upozoravaju da takve mjere nisu uvijek i svuda učinkovite.

“Rezultat poreznog rasterećenja rada može biti znatno drukčiji u različitim zemljama, ovisno o karakteristikama i sastavu njihove radne snage. Kad se porezno rasterećuje rad, prvo što pada na pamet kao područja koja se mogu porezno opteretiti su PDV, razni ekološki porezi i porez na imovinu. No, to može imati neželjene distributivne učinke ako nije pravilno zamišljeno i provedeno”, kaže se u analizi, koja u tom dijelu može poslužiti kao jedan od materijala i za raspravu o tome treba li u Hrvatskoj uvesti porez na imovinu.

“Naša analiza pokazuje da nema optimalnih rješenja za prebacivanje poreznog tereta”, zaključuje se u pregledu zaposlenosti i socijalnog stanja u EU u 2012. godini. Takve mjere, dodaje se, mogu biti najučinkovitije ako ciljaju na najugroženije skupine ljudi na tržištu rada.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

GRrrrrrrrrrrrrr....
Neću ovo prešutjeti...
Nekad bi iz škole na radno mjesto dolazili još nepismeniji balavci koje je na radnom mjestu dočekivao majstor pred mirovinu koji je sve znao raditi. I dok su klinci samo razmišljali kako uvaliti đoku plavuši iz susjedstva, strpljivi majstor pred mirovinom je znao da u zadnjih 5-10 godina svoga radnog vijeka mora prenijeti znanje na ovog balavca kojeg su mu dali u ispomoć. Tako je izgrađena firma u kojoj je radio 50 godina, tako je izgrađena njegova zemlja, tako je izgrađena industrija.
Transferom praktičnih i teorijskih znanja s jednog naraštaja na drugi.

A danas bi svi gotovo rješenje - ja bih programera u c-u, sa znanjem Cisco akademije i barem 25 Microsoft certifikata i da mi radi 15 sati dnevno za 4000kn...

A to neeeeeeee ideeeeeeeeeeeeee... jer ravnatelj to voli... taj sex u školi...

Osnovni je problem što danas svi očekuju da škola preuzme taj dio transfera, ne toliko teorijskog, koliko praktičnog. Sjetimo se samo njemačke auto-industrije. Početkom 90-tih napustili su priču o kojoj smo pričali i u slijedeće 3 godine imali toliko problema da je smijenjeno kompletno rukovodstvo/management i tad su čak zvali radnike iz mirovine da nadgledaju proizvodni proces. Opekli su se i to gadno.

Jedini i stvarni problem je transfer tvornica i kompletne proizvodnje u zemlje trećeg svijeta. Jer kineskom je radniku u informatičkoj industriji od sredine 90-tih prosječna plaća porasla s 40-ak dolara na mjesec na preko 400 dolara na mjesec... I sad krupni kapitalac nije glup, on gleda i zna da ako Kina nastavi takvim stupnjem razvoja on ima možda još desetljeće i onda opet mora seliti pogon. Pa sjever Afrike počne lagano usvajati modernu proizvodnju i tokove novca i onda mu za nagradu daju revoluciju i muslimansku braću da ih vrate jedno 100 godina unatrag, jer Mediteran je blizu, a netko mora opet raditi za par dolara na mjesec... a južna Amerika se zasad ne da, sjeverna ide u čisti komunizam... i tako se okreće klupko, a glupi Europejac i dalje misli da će zadovoljavati svoju potrošačku potrebu za jeftinom robom nauštrb drugih... Ne ide... Nema više kolonija...

A financijski sustav je održiv jedino uz pravičnu preraspodjelu novca i pošten porezni sustav. U Americi je porez u 50-tim bio 95% za najbogatije, potom je pao na 70 i nešto posto... a danas je on linearnih 15%... Jedan Depardieu odlazi u Rusiju jer ne želi plaćati porez za milijunaše, pri čemu svi zaboravljaju da niti taj francuski porez nije ok, jer bi on porez platio samo na cifru preko 1 milijun eura.

Otišao sam malo daleko, ali moramo se dobro paziti pamfleta eurobirokrata i domaćih medijskih mogula - svrha ovog članka je ponovno isticanje kako eto, porez na imovinu nije uvijek dobar, ali bi se mogao podići recimo PDV, ili još malo uzeti od građana a da bi se privuklo extraprofitnu mafiju iz cijelog svijeta. Vrlo brzo očekujem da se ponovno uvede rasprava u domaći politički život kako je naš porezni sustav nepravedan, jer previše oporezuje bogate a samo nas oni mogu izvući iz krize. Ne bi me začudilo ni da sadašnja vlada progura takav zakon.

Razaranje socijalne države je vječiti san Miltona Friedmana i čikaške ekonomske škole kao i doktrine šoka. Ova težnja traje još od 20-tih godina prošlog stoljeća i potpuno je oprečna Keynsovoj intervencionističkoj ekonomskoj doktrini na kojoj je svijet počivao do eksperimenta u Čileu 70-tih i kasnije u 80-tim u Velikoj britaniji i Americi.

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon