Jedna od najvećih kritičara Katoličke crkve Sinead O’Connor čestitala je papi Benediktu XVI. na ostavci i napomenula kako je davno trebao otići s funkcije jer nije dobro obavljao svoj posao, te je zataškavao zločine u crkvenim redovima. Prije 20 godina irska pjevačica poderala je sliku tadašnjeg pape Ivana Pavla II. tijekom svog gostovanja u popularnom američkom showu “Saturday Night Live”. Bio je to kraj njezine do tada iznimno uspješne karijere. U narednim mjesecima stvarale su se različite teorije o motivima pjevačičina protesta.

Rijetki su pokušali intervjuirati O’Connor ili dublje proanalizirati njezine razloge, a većina je komentirala njezin radikalan potez teorijama zavjere, utjecajem vudu magije, protestom protiv stava Vatikana prema pravima žena tijekom sve većeg nasilja u Sjevernoj Irskoj. Bilo je i teorija kako je O’Connor samo pokušala biti radikalnija od Madonne te da je to sve samo dio zabave.

Ipak, Katoličku crkvu napala je samohrana majka koja je odrasla u zemlji u kojoj je katolička vjera zapravo državna religija, gdje je kontracepcija nepoželjna, a abortusi zabranjeni. Malo tko je tada obratio pažnju na pjesmu koju je u to vrijeme O’Connor odabrala kao podlogu svog protesta, a radilo se o Bob Marleyjevoj “War”, u kojoj je riječi koje govore o apartheidu u afričkom režimu pjevačica zamijenila frazom “nasilje nad djecom”. Zanemarene su tada i njezine vlastite riječi u intervjuu koji je dala časopisu Time mjesec dana nakon incidenta u showu “Saturday Nigt Live”.

- Ne radi se o čovjeku, nego o uredu i simbolu organizacije koju predstavlja... U Irskoj se događa najveći porast nasilja nad djecom u Europi. To je rezultat toga što ljudi nisu u kontaktu sa svojom poviješću kao Irci i činjenice da u školama svećenici godinama premlaćuju djecu i seksualno ih iskorištavaju. To je primjer koji pružaju Ircima. Oni su kontrolirani od strane crkve, daju pristanak za ono što im se događa - ispričala je O’Connor, ali malo tko je tada shvatio poveznicu između Katoličke crkve i nasilja nad djecom.

Novinar nije ozbiljno shvatio njezine tvrdnje da su irske škole igrališta i vježbališta za zlostavljače, iako je pjevačica tvrdnje potkrijepila i vlastitim primjerom zlostavljanja, a istu je priču za isti časopis ispričala i nedavno, nakon što je u Irskoj u službenom izvješću razotkrivena umiješanost države u tzv. Magdalenine praonice, katoličke ustanove koje su se bavile preodgojem djevojaka koje su “krenule krivim putem”. U tim ustanovama koje su vodile časne sestre, a država ih podupirala, djevojke su zapravo tretirane kao roblje , fizički zlostavljane i eksploatirane sve do 1996. godine, kada je i posljednja ustanova takve vrste zatvorena.

“Magdalenine praonice” prvi put su se pojavile još u srednjem vijeku, a ime su, naravno, dobile po Mariji Magdaleni, prostitutki koja je postala Isusova sljedbenica. Te je azile osnovala Katolička crkva kako bi pružila utočište prostitutkama koje su se pokajale, ali s vremenom te su se institucije od utočišta premetnule u radne logore za žene optužene za “neprimjereno ili problematično ponašanje”.

Ta je formulacija imala vrlo široko tumačenje, pa su djevojke mogle biti poslane u “praonice” čak i ako su bile seksualno zlostavljane. Tu je bilo samohranih majki, bolesnih djevojčica, djevojčica bez roditelja, pa do onih koje su se upustile u seksualne odnose prije braka, ili je tek postojala sumnja u njihov promiskuitet.

Kad joj je bilo 15 godina, Sinead O’Connor je zbog krađe završila u jednom od azila, popularno zvanih “praonica”, na 18 mjeseci jer vlasti su ocijenile da je “problematična”.

- Bile smo djevojčice, ne žene, djeca. Bio je to zatvor u kojem su djevojke svakodnevno plakale. Nisu nam dopuštali da viđamo svoje obitelji, bile smo zatvorene, potpuno odsječene od života, lišene normalnog djetinjstva. Neprestano su nam ponavljali da smo loši ljudi. Neke od djevojaka bile su silovane kod kuće, međutim nitko im nije vjerovao. Jedna od djevojaka tamo se našla samo zato što je imala bolestan kuk i obitelj nije znala što bi s njom - ispričala je pjevačica.

Dodala je da su radile u podrumima, prale svećeničku odjeću u sudoperima u hladnoj vodi s malo sapuna. Inače, na zemljištu jedne od “Magdaleninih praonica” u Dublinu pronađena je masovna grobnica sa 22 neidentificirana tijela i zapravo je tada ta institucija došla pod povećalo Ujedinjenih naroda.

Danas irska pjevačica objašnjava da je kidanje Papine slike dijelom bilo potaknuto ljutnjom zbog nepravde koju je doživjela tijekom zarobljeništva u “Magdaleninim praonicama”. Priznanje države da je podržavala rad “praonica” i isprika Crkve upućena žrtvama i njihovoj djeci za O’Connor nisu ni približno dovoljne.

- Zgrožena sam zato što se država nije ispričala. Zgrožena sam i nedovoljno jasnom i snažnom isprikom Crkve. Crkva će opet proći nekažnjeno. Tamo nije bilo rehabilitacije ni terapije. Samo ljudi koji su nam svakodnevno govorili da smo grozne osobe. Naravno, prestala sam krasti jer nisam željela da me tamo vrate. Ali, pod koju cijenu? - pita se O’Connor.

Činjenice na koje je upućivala prije 20 godina bile su irska stvarnost donedavno, jer je do 2007. Crkva kontrolirala 93 posto škola gdje je u ustanovama za preodgoj seksualno i drugo nasilje bilo kronični problem.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.