Samo na demonstracijama u Rimu je bilo četiri velike povorke, mnogo mladih i studenata, te manje izolirane skupine "neofašista" (jer većina nije pristala na "njihovu generacijsku solidarnost"). Brojka se kretala od oko 60,000 ljudi. U Firenzi 30,000, 10,000 u Bologni, isto toliko u Genovi, Bariju, 10,000 čak u Pescari, malom gradiću na Jadranskom moru, par tisuća u Parmi. 87 talijanskih gradova je jučer, 14. studenog, bili mjesto prosvjeda protiv mjera štednje i aktualne politike premijera Montija i Bruxellesa. 200,000 mladih se slilo na talijanske ulice "protiv svega i protiv svih" - protiv političara, bankara i "smutljivaca" iz domaće i međunarodne politike, te svijeta visokih financija. Protiv svih mjera i reformi, koje pogađaju najviše njih. Protiv politike koja ne daje nikakvu nadu u bolje sutra, te koja je dovela Italiju na rub propasti.(Javni dug se u Italiji približio "psihološkoj granici" od 2000 milijardi €). Protiv toga da kapitalisti vode javno obrazovanje u Italiji. Protiv onog 1% svijeta, koji govori onim 99% što smiju činiti, a ponajprije što NE SMIJU činiti.





Dok je u Italiji prosvjedovalo 200,000 mladih, ustanak se događao i u Ateni, u Madridu su, za to vrijeme, policajci već ispaljivali suzavac i gumene metke. Broj uhićenih, se kreće oko 62, a ozljeđenih 34. U Anconi se bacaju jaja, u Torinu se "juriša" na zgade državnih institucija, u Napulju samoinicijatvno postavljaju natpis na binu sindikata sa sloganom: "Dosta je farse, neka zarate klase" - zazivajući klasnu borbu - u Milanu se pokušava probiti policijski kordon, u Bresci se zauzima policijska postaja zbog uhićenja trojice demonstranata, u Bologni se vrši upad u prostorije sindikata CISL (okarakterizirian kao sindikat koji se bori protiv interesa radnika). Ranjeni u Padovi.
Tenzije posvuda, jer drugačije nije moglo ni biti. Krizu plaćaju oni - mladi. Twitter-generacija, kojoj treba par sekundi kako bi saznala gdje se što događa i da reagira.





Rim, pod specijalnim nadzorom već nekoliko dana, dočekuje 14.studeni punih ulica. Policija zatvara sve prilaze prema centru, a otvara samo one koji će udaljiti povorku daleko od osjetljivih dijelova grada. Snage sigurnosti su snizile rizik od sukoba, no studenti nisu imali namjeru ostati unutar granica predviđenih od vlade i gradskih vlasti. Oko dva sata poslije podne, prve grupe studenata se upuštaju u obračun. S kacigama na glavama studentska prethodnica se približila policiji, ostavljajući prazan prostor, odvojivši se od mase. Izgledali su kao mala vojna formacija, vičući: "Mi vas se ne bojimo". Ostatak povorke je koristio knjige kao štit iznad glava približavajući se policiji.

Policija je postupila kao i uvijek dosad u svim sličnim slučajevima. Kreću trkom udarajući i bacajući suzavac. Udruženi, zajedno s carabinierima uspijevaju sabiti masu mladih u klopku. Ima ih dosta sa uzdignutim rukama, što im nije ništa pomoglo. Slijedi identifikacija i prijave. Mnogi su imali vremena baciti iz ruksaka kamenje i petarde u Tibar, kako bi izbjegli tužbe za teža kaznena djela.

Studenti su htjeli sukob, jer ionako nemaju više što izgubiti, no dobili su rat. Policija je, jučer u Rimu, prekoračila svaku mjeru u uporabi sile, iako ministrica unutarnjih poslova, Annamaria Cancellieri, danas tvrdi kako je "policija postupila po zakonu i nije prekršila svoje ovlasti". (Ta izjava podsjeća na onu iz 2001, kada je u Genovi ubijen jedan demonstrant, a pretučeno na stotine ljudi. Upravo je ovih dana, nakon 11 godina, izrečena presuda protiv bivšeg ministra, ravnatelja policije, ravnatelja sigurnosne službe i drugih, za događaje u Genovi, 2001.). Policija je iskalila svoj bijes i na maloljetnicima, srednjoškolcima. Nazaposlena mladost Italije se ne osjeća zaštićenom niti od Montija, ni od lažne ljevice, ni od drugih političara koji se kunu u svoju socijalnu osjetljivost. Sve se pretvorilo u pitanje javnog reda i sigurnosti. U subotu je novi dan prosvjeda - još jedan "sastanak sa zakonom" za talijanske mlade i studente.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.