Svašta je rečeno,
i sa gledišta svakog govornika (tipkača) je tako.
Ne ulazeći u moje osobne želje i viđenja uređenja društva i države, kao niti govoreći o mom osobnom političkom opredjeljenju mislim da je osnovni problem u sljedećem.
Na žalost, vezano za politiku i političare imamo jedan temeljni problem, a to je što velika većina naših top političara u privatnom životu nikada nije bila u realnom sektoru, ili ako je bila nije postigla ništa. Znači oni jednostavno ne znaju što i kako učiniti da bi život u Hrvatskoj bio bolji, dostojan čovjeka.
S druge strane koji je motiv nekome primjerice postati ministar i raditi za plaću par puta manju od recimo top menadžera u nekoj ozbiljnoj kompaniji. Jasno motiv bi trebao biti domoljublje, ali njačešće je pravi motiv prigoda za krađu, dok za ostavrenje boljitka nema niti kompetencija niti volje.
Sustav se održava kroz stalno prisutno stanje s jedne strane neizlaženja na izbore onih koje je zahvatila apatija, i one koji poslušno glasuju za stranke okupljene oko HDZ i SDP, jer imaju koristi od njih, ili su jednostavno zaluđeni.
Svaki pokušaj novog ulaza u političku arenu je uz medije, lovu i sve ostalo čime upravljaju dvojac i sateliti gotovo nemoguće.
Imamo baš primjer živog zida, koji je odskočio na predsjedničkim izborima, ali nakon toga na dnevniku se više ne govori aktivisti živog zida, već samo aktivisti, što je metoda istiskivanja. Holi je uzletila ali vidimo uspješno je prizemljuju. Laburisti su u nestajanju itd.itd.
Početak rješenja bi bio kažnjavanje za neizlazak na izbore, što bi vjerovatno ojačalo pluralizam u politici. Naravno ovom dvojcu ne pada na pamet to izglasati.
Sljedeći korak bi bio ponašati se prema političarima koji ne dolaze u Sabor ili bilo gdje gdje trebaju, baš kao i prema bilo kome tko ne dođe na posao.
Također bih uveo visinu plaće, primjerice saborskog zastupnika na osnovu njegovog petogodišnjeg prosjeka prije ulaska u Sabor.
No tko zna za možda 50-70 godina i uznapredujemo
