DUŽNIČKO ROPSTVO Svaki zaposleni Hrvat ima 94.000 kuna kredita

Hrvatski je radnik lani u prosjeku zaradio 65.292 kune, a bankama je dužan 17 plaća. Tako je radnik cijele godine zaradio manje od pola mjesečne plaće vrhunski plaćenih menadžera u privatnim tvrtkama, koje prelaze i 200.000 kuna

Prosječna godišnja neto zarada lani je u Hrvatskoj iznosila 65.292 kune ili 8775 eura. Radnici su cijele godine zaradili manje od pola mjesečne plaće vrhunski plaćenih menadžera u privatnim tvrtkama, koje prelaze i 200.000 kuna. Zaposleni na minimalcu zaradio je 2011. samo 27.000 kuna ili oko 3630 eura. Godišnja je zarada viša nego 2010. godine za samo 1176 kuna, pa većina obitelji nije mogla preživljavati bez kredita, minusa na računu ili dodatnog rada na crno.

U EU-ovim zemljama prosječna godišnja bruto zarada dosegnula je 37.950 eura. Hrvatska s godišnjom bruto zaradom od 93.540 kuna ili 12.572 eura na dnu je ljestvice, a naši radnici zarađuju samo 33 posto EU-ova prosjeka. Slovenci su nas sa 27.750 eura godišnje zarade daleko prešišali, a manje od Hrvata za cjelogodišnji rad zarade radnici u Mađarskoj, Bugarskoj, Češkoj, Estoniji, Letoniji, Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj.

Lanjske su se plaće nominalno povisile 1,8 posto, ali su zbog poskupljenja realno niže 0,4 posto. Plaće se realno snižavaju dvije posljednje godine, a 2008. i 2009. godine simbolično su se povisile. Kriza i recesija udarile su i po plaćama, što se vidi i po sporijem rastu godišnjih zarada u posljednje četiri godine. Od 2000. godine, kada je bila 39.912 kuna, godišnja zarada hrvatskih radnika porasla je za čak 25.380 kuna, ali to ne znači da se bolje živi. Sav je taj silan novac u posljednjih 12 godina izjela inflacija.







Najbolje su zarade lani imali zaposleni u promidžbi (reklama i propaganda) i istraživanju tržišta, čak 9721 kunu u prosjeku. U stopu ih prati zračni prijevoz s prosjekom od 9354 kune, a zatim slijede financijske usluge s 8709 kuna te računalno programiranje, gdje je prosječna plaća iznosila 8569 kuna.

Najmanje su zarađivali radnici u proizvodnji odjeće, samo 2842 kune, te kožari 2865 kuna. Prosječna je plaća trgovaca bila 4070 kuna, metalaca 4499, a radnici u prerađivačkoj industriji radili su za prosječnu plaću od 4749 kuna. Socijalna je skrb dogurala do prosječnih 4662 kune, u zdravstvu se zarađivalo 6424 kune, obrazovanju 5482, a u javnoj upravi i obrani 6209 kuna.

Oko 68 posto zaposlenih u državi zarađuje manje od prosječne plaće, koja je lani iznosila 5441 kunu, više od 115.000 radnika životari na minimalcu, a oko 15.000 zaposlenih ne prima plaću. Turobna socijalna slika upotpunjena s više od 334.000 nezaposlenih pokazuje da se u Hrvatskoj ne može pristojno živjeti od rada, nego se sve svodi na puko preživljavanje od plaće do plaće.

U posljednje četiri godine prosječne plaće povisile su se samo 600 kuna, što nije dovoljno za bitno poboljšanje životnog standarda. Prema sindikalnoj košarici minimalnih troškova, četveročlana obitelj potroši 40 posto mjesečnih prihoda na hranu, a s režijama i 70 posto. S jednom prosječnom plaćom obitelj ne može dočekati kraj mjeseca. Kako bi pokrili osnovne životne troškove, građani su do grla upali u kredite, pa je potkraj prosinca prošle godine dug bankama dosegnuo 128,7 milijardi kuna. Svaka obitelj duguje bankama u prosjeku 102.793 kune, a svaki zaposleni ima 94.088 kuna kredita, odnosno duguje čak 17 plaća.

Zaduženost je od 1996., kada su građani dugovali bankama samo 6,6 milijardi, porasla 19,5 puta, a u istom su razdoblju plaće porasle samo tri puta. Osim kredita, u umijeću preživljavanja pomažu i minusi na tekućim računima te kartice. Oko dva milijuna građana Hrvatske u dopuštenom je prekoračenju, koji se kreće od jedne do triju plaća. Hrvati se snalaze na sve moguće načine, a najviše štede na svemu, pa i na hrani.

Prema anketi istraživačke agencije Gfk, više od trećine građana očekuje da će im se ove godine financijsko stanje još pogoršati, a 45 posto procjenjuje da će ostati na istom, odnosno lošem. Osjećaj građana poklapa se s procjenom ekonomista, koji ove godine ne očekuju rast prosječnih plaća. Čak suprotno, predviđaju da bi se zbog novog vala recesije i pada gospodarskih aktivnosti realne plaće blago snizile.

Banke građanima odobrile čak 7 milijardi kuna najskupljih kredita - dopuštenih minusa

Dopušteni minusi po tekućim računima građana (okvirni krediti) ubrajaju se među najskuplje kredite na tržištu. No, iako su kamate na takva zaduženja vrlo visoke, građani često posežu za takvom vrstom pozajmice jer je procedura odobravanja jednostavna, a do dodatnih sredstava potrebnih za dnevne troškove dolazi se brzo. Sve što je potrebno za odobravanje dopuštenog minusa je redovito primanje na račun, bilo da je riječ o plaći ili mirovini. Kod većine banaka dopušteni minus odobrava se već nakon prve uplate plaće na račun, a limit do kojeg se može ući u minus doseže i do prosjeka triju mjesečnih plaća ili mirovina.

Prema podacima Hrvatske narodne banke, okvirni krediti na kraju studenoga prošle godine iznosili su 7,03 milijarde kuna i bili su za oko 32 milijuna manji nego potkraj listopada. U istom razdoblju smanjili su se i okvirni krediti tvrtki za oko 30 milijuna kuna, na 1,99 milijardi kuna.

Ažuriranje dopuštenog minusa kod većih banaka u Hrvatskoj obavlja se pak u prosjeku svakih šest mjeseci, iako ne kod svih. Isto tako, kod većine vrijedi pravilo da ako netko ostane bez redovnih primanja, dopušteni minus može nastaviti koristiti do ugovorenog razdoblja, dakle, primjerice, još šest mjeseci od zadnjeg ažuriranja i obnavljanja dopuštenog minusa, o čemu banke obavještavaju klijente.

Što se tiče minusa na računu za vrijeme trajanja rodiljnih dopusta, Zagrebačka banka korisnicima produljuje dopušteno prekoračenje u visini limita koji je bio prije rodiljnog dopusta. Minus na računu bez promjena mogu nastaviti koristiti i klijenti Erste banke. U Splitskoj banci, pak, takve slučajeve rješavaju individualno, dok u Hypo banci automatski dopušteni minus korigiraju sukladno visini rodiljne naknade.

Ivan Smirčić - Vjesnik

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Da brojke su neumoljive, nažalost, no još nije najgore, uvijek će biti lošije.
Savjet svima po velikim gradovima, dođite na selo, režije su minimalne, hrana skoro besplatna (jes da se malo igraš sa zemljom ali...)
Naravno problem je prodati stan u ZG-u, niko nema novaca, ali i uz puno manju cijenu od one koje tražite, prodajte.Na selu se može strašno povoljno kupiti zemlja i kuća, tako da se sve isplati.Tko će čekati još godinu dana, jao si ga njemu.To vrijedi za nezaposlene, a ostali će i tako ostati bez posla.

P.S. šta to sve vredi kad nema pravih RN-ova

_________________
Sve što sastaviš raspadne se prije ili poslije

Kad bi to bilo tako jednostavno.
Cijena nekretnina je takva da cisto sumljam da bi bilo dovoljno za novi pocetak. Trebam kucu, traktore, stale i pun q love da bi poceo takav zivot. Osim toga o poljoprivredi pojma nemam. Dok ja naucim osle godine a ni mlad vise nisam da bi radio od jutra do sumraka. Osim toga morao bi uzeti gospodarstvo u nekoj vukojebini kao tvoja. A deca idu u skolu. A treba i njima ponesto love. Stari je star i bolestan kojeg treba vozit u bolnicu dok mi se krava teli ...

Znas kaj Drazenko?

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Baš bih se volio preseliti na selo i napraviti neko svoje samodostatno gospodarstvo. Ali koliko je to stvarna mogucnost, a koliko iluzija
E da, Estonija nije praktički nikom ništa dužna. Imaju nekakav minimalni javni dug, ali nigdje ne vidim da ih se uzima za neki primjer.

Kako ne? Evo ovdje je sve opisano:

ESTONIJA

Vrijedi procitati i educirati se. Ja nisam znao s kim granici ni koji joj je glavni grad. Sad znam.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.