|
Ratnici iz BiH koji su tužili Hrvatsku i uspjeli dobiti presude u svoju korist ne staju na mirovini i invalidnini, sad tuže i za ostala prava koja proizlaze iz statusa RVI i mogli bi “zaraditi” osam milijardi eura
Ne nađe li se hitno formula koja bi zaustavila praksu naših sudova da pripadnicima HVO-a, dakle vojske druge države, dosuđuju mirovine i invalidnine, Hrvatska će vojnicima iz BiH morati isplatiti čak 60 milijardi kuna, odnosno 8 milijardi eura! Taj iznos koji običan građanin ne može pojmiti donekle je shvatljiv navede li se da on iznosi više od polovice godišnjeg državnog proračuna.
Da bude još jasnije: kako bi se podmirile ambicije 10.009 muškaraca koji su svojedobno bili regrutirani u Grudama, Posušju, Mostaru, Širokom Brijegu i drugim mjestima iz BiH, a koji danas uredno od svoje domovine Bosne i Hercegovine ostvaruju sva prava koja proizlaze iz njihova vojnog angažmana, država Hrvatska pola godine ne bi mogla plaćati svoje učitelje, profesore, suce, liječnike, ne bi mogla financirati bolnice, zatvore, vatrogasce, policiju, ne bi mogla isplaćivati poticaje za seljake, a cijeli bi državni aparat pola godine morao volontirati!
Da apsurd bude veći – za sav taj trošak koji nije fingiran, nego stvarno prijeti državi, ne postoji ama baš nikakva pravna osnova, niti je na ratištima u Hrvatskoj doista ranjeno 10.009 pripadnika HVO-a. Pritom treba reći da postoje 194 pripadnika HVO-a, uglavnom stopostotnih RVI za koje nije sporno da su ranjeni u Hrvatskoj i koji ostvaruju sva prava kao i HRVI iz Domovinskog rata. Ta svinjarija ne bi se trebala odnositi na njih. Riječ je o drugom tipu ljudi, državljanima BiH na čija su se imena u razdoblju od 1997. do 2000. u Ministarstvu obrane, kao u manufakturi, sustavno ispisivala rješenja da su RVI. Rješenja su se malo povlačila po ladicama, potom počela dijeliti korisnicima, a oni su brže-bolje krenuli u tužbe protiv Hrvatske.
Do sada je državu tužilo njih 145. Samo na ime glavnice za mirovine i invalidnine traže 40 milijuna kuna, plus kamate i troškove parnica. Do sada su ovrhe provedene u 20 slučajeva, a iz državnog proračuna isplaćeno je više od 15 milijuna kuna. U prosjeku je, dakle, pojedinačno isplaćeno 750.000 kuna, odnosno 100.000 eura. To znači da bi svih 10.009 pripadnika HVO-a kojima su “naštancana” rješenja iz proračuna trebalo ukupno dobiti milijardu eura. Budući da BiH ratnici koji su tužili i uspjeli ne staju na mirovini i invalidnini, nego sad tuže i za ostala prava koja proizlaze iz statusa RVI (stambeno zbrinjavanje, udjeli u braniteljskim fondovima, carinske povlastice, dionice...) iznos se penje na 8 milijardi eura ili pola proračuna.
Naravno da, ako se i ne uspije zaustaviti taj suludi pohod na državni proračun, cijeli iznos neće odjednom doći na naplatu. No, ostaje činjenica da bi na pravdi Boga vojnici koji su regrutirani pod zastavom susjedne države uzeli sve što hrvatski porezni obveznici zajedno u gotovo godinu dana uplate državi.
Nevjerojatno, ali nitko ne pita tko je kriv. Je li možda, što kaže Ljubo Ćesić Rojs, kriv pokojni predsjednik Franjo Tuđman jer je skupa s pokojnim ministrom obrane Gojkom Šuškom tražio da se štancaju rješenja?! Zašto ne. Najlakše je sve svaliti na pokojnika. Možda bi se, kao u slučaju graničnog sporazuma Tuđman – Izetbegović, još moglo sugerirati da je predsjednik Tuđman bio bolestan i ne pri odveć zdravoj pameti, pa nije znao što naređuje. Kako ne čudi Rojsova besramnost kada se poziva na pokojnog predsjednika, tako ne čudi ni što se cijela plejada HDZ-ovih ministara obrane i branitelja, od onih koji su bili na vlasti kada su se rješenja pisala, do onih u čijem su se mandatu dilala, sada poklopila ušima. Zašto Andrija Hebrang, koji je od svibnja do listopada 1998. bio ministar obrane i volio govoriti da je izletio jer je dokidao Šuškove muljaže, ne objasni zašto je dopustio pisanje tih rješenja? Zašto to isto ne kaže i Pavao Miljavac koji je naslijedio funkciju do 2000.? Ili Jadranka Kosor koja je dugo bila zadužena za branitelje? Šute jer je to bio dio politike kojoj su pripadali. A toj su politici najvažniji bili glasovi na izborima. Sada jako dobro vidimo i koliko su koštali, te da je to bila cijena autobusa s biračima koji su prelazili granicu, cijena glasova mrtvih duša i cjelodnevnih redova pred biralištima otvorenim u BiH.
_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|
Postano: 13 lis 2012 20:48 
