- Slažeš li se ti, trafikant, s ovim sindikalistima da ministar Željko Jovanović govori gluposti?
– Ja se slažem s ministrom Jovanovićem koji ne govori gluposti, nego – citiram: "Bez obzira na dežurne kritičare koji imaju zadatak osporavati svaku moju odluku, već početak nove školske godine pokazat će niz promjena i novosti."
– Još ćeš mi reći da si u ova prva dva dana nastave uočio promjene i novosti?
– Evo pogledaj naslovnu stranicu Slobodne Dalmacije. Zvoni školsko zvonce, a zvoni i naslov: "Ministar Jovanović izbrisao 42 srednjoškolca".
– Ma gdje to?
– U kaštelanskoj Srednjoj školi "Braća Radić".
– Kako i zašto?
– Tako i zato što se ministar drži svojih riječi: "Dragi učenici, ne dozvolite nikome da ugasi vašu radoznalost i kreativnost, uživajte u školi, učite za život, a ne za ocjenu." Pa im onda njegovo ministarstvo stimulira i radoznalost i kreativnost, i uživanje u školi i učenje za život, a ne za ocjenu, tako što im ne dopusti da pohađaju školu u koju su se upisali. Što je opet u skladu s onom njegovom porukom roditeljima, učiteljima i nastavnicima u povodu početka nove školske godine: "Po zadnjoj anketi samo 5 posto djece voli ići u školu, naš je zajednički zadatak da to što prije promijenimo!" I taj ćemo zadatak obaviti tako što ćemo djeci administrativnim metodama zabraniti da idu u školu.
– Ne komentiraj ministra, trafikant, nego mi objasni o čemu se radi!
– O tome da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije odobrilo upis 42 učenika u školu. O tome da su klinci došli na nastavu, pa su ih poslali doma, na ulicu, u život koji se ne uči u školi. Jer za njih škole nema.
– Pa valjda je ministarstvo imalo razloga da poništi upis. Znaš kako to kod nas ide: kuverta, mito, korupcija, telefonski pozivi, intervencije... Netko tome mora stati na kraj. I ako je to Jovanović, ja to pozdravljam! Dosta je, trafikant, bilo toga da neki guzonja nazove ravnatelja elitne gimnazije: "Slušaj, prika, upiši mi maloga i daj, raspored sati, pošalji na mail moje tajnice popis knjiga koje triba kupit. Ne bi te ja gnjavija s popison, posla bi ja maloga po nj, al štaš kad je oša s društvon na Bahame... Nije bidno dite velečasni Zlatko Sudac, pa da more bit na dva mista u isto vrime. Znaš kako je, triba se momčina malo i razonodit. Bit će mu nauke i priko glave, samo ga ti upiši!" I hajde ti onda ne upiši guzonjinog sina dok se jadničak zlopati po Bahamima!
– Ma kakve intervencije i koja elitna gimnazija?! Radi se o klincima koji su se upisali u one razrede gdje nitko živ neće i koji bi se, da nije njih, komotno mogli raspustiti. Radi se o školi koju guzonje mogu nazvati samo da priprijete ravnatelju: "Slušaj, prika, nisan ni zna, evo žena mi kaže da se naš mali prijavija tu kod tebe za nekakvog božeprosti poljoprivrednika, pa te zoven da ga ni slučajno ne upišeš... Kako si ga moga upisat bez moga znanja? Ajde, da si odma poništija upis! Neš ti uništavat budućnost moga diteta! Nema 'ali'! Lipo spakiraj te dokumente šta ih je prida u jednu kuvertu, a ja ću poslat tajnicu da ih pokupi i odnese u normalnu školu di se uči za bit gospodin menadžer, a ne božeprosti seljak!"
– Čekaj, šta su se ti klinci o kojima pričaš stvarno upisali u školu za poljoprivrednike?
– Da ih Jovanović nije šutnuo iz te škole, neki od njih bi jednoga dana možda postali poljoprivredni tehničari biljne proizvodnje, fitofarmaceuti ili agroturistički, šumski i prehrambeni tehničari.
– Pa možda im je ministar htio napraviti uslugu: da ne gube vrijeme školujući se za zanimanja koja u ovoj turboperspektivnoj zemlji nemaju nikakvu budućnost. Bolje da se školuju za nešto iz oblasti prodaje i preprodaje.
– Oni se neće školovati ni za što. Zahvaljujući ministarstvu čiji se šef razmeće prigodnim frazama: "U središtu interesa su učenici i studenti. Škole i fakulteti ne postoje zbog učitelja i profesora, nego zbog učenika i studenata. To mnogi još uvijek ne razumiju." Evo sad, na ovom kaštelanskom primjeru, vidimo kako Jovanović razumije ono što govori.
- Ali mora postojati neki razlog! Ne bi im ministarstvo samo onako iz hira osporilo upis.
– Upis je osporen zato što su ti učenici imali manje od minimuma potrebnih bodova. Dakle, manje od 36.
– Jebiga, trafikant, to se fakat ne može tolerirati. Propisi su isti za sve. Nije mi jasno kako su ih mogli upisati u školu.
– Tako što je Školski odbor donio odluku da spusti bodovni prag kako bi se u školu koja vapi za đacima mogli upisati oni koji to žele.
– Pa ne može to tek tako. Valjda je potrebna nečija suglasnost ako se mijenjaju propisi koji vrijede u cijeloj državi.
– Škola je tražila i dobila suglasnost od županijskog Upravnog odjela za prosvjetu. A taj je odjel zatražio suglasnost od Ministarstva obrazovanja, ne očekujući odbijenicu koja je, evo, stigla.
– A kako to obrazlažu u ministarstvu?
– Kažu da nisu mogli odobriti upis učenika ispod bodovnog praga, jer bi to onda morali odobriti i ostalim školama u Hrvatskoj.
– Zvuči logično.
– Ne znaš je li logičnije ili humanije. Kakve logike ima u tome da djeci uskratiš šansu da se školuju u školi koja bi inače zjapila prazna?! Jebote, da nema ovih ispod bodovnog praga – kao što ih, zahvaljujući ministarstvu, i neće biti – za poljoprivrednog tehničara biljne proizvodnje bi se u ovoj generaciji školovao samo jedan učenik, za prehrambenog tehničara čitava dva, za šumskog tehničara respektabilna tri, a za fitofarmaceuta i agroturističkog tehničara po rekordna četiri.
– Jebiga, trafikant, nemaju dovoljno bodova i ne uklapaju se u proklamirano načelo izvrsnosti.
– Ali otkud ljudima u Ministarstvu obrazovanja obraz da klince od 14 godina trajno eliminiraju iz školskog sustava?!
– Pa procijenili su valjda, na osnovu bodova iz osnovne škole, da od njih nikad neće ispasti ništa.
– Čak ni ministar obrazovanja i sporta?
– A kako misliš da bi netko tko nema ni minimum bodova za srednju školu mogao postati ministar obrazovanja i sporta?!
– Tako što bi, kao Željko Jovanović, u srednjoj školi dizao utege.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Predrag Lucić - Lihva naša Domovino (
http://www.e-novine.com/region/region-hrvatska/71054-Lihva-naa-domovino.html), kolumna u Novom Listu.