
Bruno Mrgan ima tek 32 godine, otac je jedne prekrasne Luciane i prvi je slijepi inženjer nautike u Europi, član Upravnog odbora Županijske udruge slijepih i odnedavno – nezaposlen.
Kada je prije gotovo četiri godine na sva zvona objavljeno kako je upravo on zaposlen u Lučkoj kapetaniji Split na administrativnim poslovima, tako je ovo ljeto prošla šutke činjenica da je bez tog posla ostao. Zašto? Zato što je njegovo radno mjesto ukinulo Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.
- Radio sam na ugovoru o djelu i posljednjeg dana srpnja mi je samo rečeno da sutra ne moram doći na posao - kazuje nam Bruno dok sjedimo u podstanarskom stanu, koji djeli sa suprugom Tomislavom, koja je također nezaposlena, i malenom, razigranom Lucianom.
- Da san zdrav, ne bi me bilo briga, otiša bi na brod, ali ovako san nigdi, jednostavno nigdi - priznaje nam.
Prije nekoliko godina osjetio je na svojoj koži nonsens pravila i pravilnika Lijepe naše, prijavio se i dospio na listu POS-ovih stanova. Sad je “samo” trebao prikupiti sve papire za stambeni kredit, kako je njegov posao bio tek honoraran – nije bio kreditno sposoban. Odlučio je tada prijaviti se za socijalne stanove, ali avaj, tu nije mogao ni blizu, jer – imao je prihode...
No, koliko god mračan bio njegov začarani krug, Bruno se ne predaje, niti mu je to na pameti.
- Sebi radiš gore ako se pustiš - kaže. Na susret s tamom nije bio pripremljen, jednostavno se jednog jutra, u 22. godini, probudio – slijep. Otkrili su liječnici da je problem u multiploj sklerozi, koja se prvo okomila na vid, nakon toga je napala i ostatak tijela, pa se Bruno i otežano kreće.
Do tada je uspio oploviti svijet, kao časnik odgovoran za plovidbenu sigurnost za brodove od 500 bruto tona nosivosti i više. Nakon toga je diplomirao na Pomorskom fakultetu, prošao jednogodišnju obuku na školi za odrasle oslijepljene osobe “Vinko Bek”, naučio čitati na Braillovu pismu, naučio se kretati uz pomoć bijelog štapa... Pitamo ga je li se navikao na drukčiji život.
- Pomiri se čovik s tim, valjda je to ljudska osobina – kada vidiš da oko tebe ima ljudi kojima je puno gore - iskren je Bruno.