Nalaz državne revizije o poslovanju Hrvatske gospodarske komore, posebice podatak da HGK posjeduje impresivnu zbirku umjetnina sa 790 slikarskih djela, sablaznio je javnost. Iako Komora vrijednost svoje umjetničke zbirke procjenjuje na skromnih 12 milijuna kuna, stvarna vrijednost zacijelo je mnogo veća – dovoljno je napomenuti da Krizantema Ljube Babića prema poslovnim knjigama HGK vrijedi 8,62 kune!

Revizori su utvrdili da HGK raspolaže imovinom vrijednom 343,5 milijuna kuna, od čega najviše otpada na nekretnine, odnosno zgrade diljem Hrvatske, ali i u Bruxellesu. Državnim revizorima sporna je i ovlast predsjednika HGK koji sam odlučuje i o kupnji i o prodaji imovine – i slika, dakako. Tu nepodnošljivu rastrošnost Komore i medijski zamah koji je dao nalaz Državne revizije žele iskoristiti članovi Komore da tomu stanu na kraj i izmijene Zakon o HGK, što žele već desetak godina, ali politika, kažu, nije imala sluha za njihove zahtjeve.

Štoviše, vlade Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, kažu, nisu učinile ništa čak ni kako bi stale na kraj evidentnom kršenju postojećeg Zakona o HGK.

– Komora konstantno krši spomenuti zakon jer od svih članica naplaćuje i članarinu (iznosi i do 56.100 kuna godišnje, nap. a.) i doprinose (iznosi 0,005 posto od ukupnih godišnjih prihoda tvrtki članica). A članak 20. Zakona o HGK jasno kaže da se Komora financira ili članarinama ili doprinosima, a nikako i članarinama i doprinosima. To je čista pljačka hrvatskog gospodarstva o čemu smo obavijestili i Vladu koja ne reagira. Komora mora služiti svojim članicama, a ne da bude paradržavna organizacija – tvrdi Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzeća pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP).

Dok gospodarstvenici “pucaju” pod pritiskom krize, manje osobne potrošnje, otplatom kreditnih obveza, a mnogi jedva radnicima isplaćuju plaće, za Hrvatsku gospodarsku komoru krize nema. Članarine i doprinose uredno naplaćuju pa su tako lani ukupno uprihodili 262,86 milijuna kuna, a rashodi su im iznosili 248,67 milijuna kuna. Samo na plaće nešto više od 500 zaposlenika Komora godišnje potroši više od 80 milijuna kuna.

– Treba nam novi Zakon o HGK tako da Komora napokon ne bude sama sebi svrha, da se novac prikupljen od članica ne troši na servisiranje prevelike administracije nego da bude servis za gospodarstvenike, posebice za izvoznike. Naš prijedlog kod pisanja novog zakona bit će da se Komora financira dobrovoljnim članarinama svojih članica. Sustav dobrovoljnih članarina nije nikakva novotarija, on već postoji u mnogim zemljama – rekao nam je Petar Lovrić.

Komora: Ne kršimo zakon

Unatoč teškim optužbama da konstantno krše zakon, u Komori su mirni.

Tvrde da sadašnjim sustavom naplate kojim od članica naplaćuju i fiksnu članarinu i varijabilni dio (postotak od ukupnih godišnjih prihoda tvrtke članice) ne krše Zakon o HGK. U Komori su se pozvali na odluku Ministarstva gospodarstva i odluku Vlade iz 2000. godine kojom su potvrđene izmjene u načinu financiranja Komore, a bez potrebe da se mijenja Zakon o HGK.

"Još 2000. ustanovljeno je da za promjenu zakona nema potrebe"

Tvrdnju Petra Lovrića da Komora krši članak 20. Zakona o HGK jer članicama naplaćuje i članarinu i doprinose, komentirali su jučer u HGK.

– Vlada je 18. svibnja 2000. zadužila Ministarstvo gospodarstva da pokrene postupak izmjene sustava naplate doprinosa Komori. Ministarstvo nadalje navodi da za novi način financiranja Komore nije potrebna izmjena Zakona o HGK te da odluku o visini članarina i doprinosa treba donijeti Skupština Komore. Vlada u studenom 2000. prihvaća novi način financiranja Komore koje vrijedi i danas – poručuju iz Komore.

Bivši šef HUP-a: I Sanader i J. Kosor i Milanović znali su da HGK krši zakon

– Kolega Lovrić je u pravu. Komora doista već godinama krši zakon jer od svih članica naplaćuje i članarinu i doprinose. Nije upitno da Komora mora postojati, ali upitan je način na koji je trenutačno organizirana i ubiranje članarine. Svi premijeri, od Sanadera, preko Kosor do Milanovića, znali su da Komora protuzakonito naplaćuje dvostruku članarinu, ali nisu napravili ništa – tvrdi bivši predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Ivan Miloloža.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević bio je napadački nastrojen u intervjuu Globusu.

Hrvatsku narodnu banku i njenog guvernera Borisa Vujčića popljuvao je zbog pozivanja na društveni konsenzus i čuvanja stabilnosti tečaja, kao i puno puta dosad. Smatra da HNB to čini "u ime lažne socijalne osjetljivosti".

Prozvao je i "dio društvene oligarhije stvorene u posljednjih 20 godina", u koju ne ubraja sebe nego "one koji su tijekom deindustrijalizacije zemlje i devastacije svih dobara ovog naroda stvorili svoj kapital" i "kompanije koje nisu proizvele proizvod za strano tržište".

Jedini koje je branio su članovi Vlade. Naime, smiješne su mu kritike da Milanovićeva Vlada loše radi kad "objektivno ne može napraviti ništa spektakularno".

Problem je, po njemu, što Hrvatska nije polupredsjednički sustav, u kojemu bi se reforme lakše provodile, i nekoordiniranost svih institucija, sve do Ustavnog suda koji je omogućio "tragediju poput odluke o povratu duga umirovljenicima".

Na Vujčićev zaključak da oni koji zazivaju devalvaciju kune žele destabilizirati, kaže da ima malu napomenu: "Hrvati ne žive od tržišta, nego od proračuna; Hrvati će moći kupovati i vraćati kredite dok budu imali plaću; hrvatske banke imaju ekstraprofite, ali su im bilance šuplje kao ementaler."

Predlaže zaokret, jer smatra da se devizne pričuve "ne mogu držati u stranim bankama uz kamatu od jedan posto, a za hrvatske tvrtke davati kredite uz kamate od 4 do 7 posto, pa i više".

Za poslodavce je kazao da su bahati, dok je kritike zbog doprinosa Komori pripisao poduzetnicima koji nisu ni tražili pomoć HGK.

Na red su došli državni revizori koji su HGK prozvali zbog 790 umjetničkih slika što u Komori nemaju ekonomskog opravdanja. Vidošević tvrdi da nijedno djelo nije kupljeno od početka krize 2007. te da su prozivke "apsurd i civilizacijsko nerazumijevanje" budući da se radi o "općenarodnom dobru povjerenom na skrb HGK". Zato se pita "od čega će živjeti hrvatski umjetnici i tko će kupovati njihova djela".

Uzimanje poslovnog prostora usred Moskve za predstavništvo HGK objasnio je pokušajem poticanja susreta ruskog i hrvatskog premijera i novog zamaha u odnosima dviju zemalja. Kad su vidjeli da se planovi ne ostvaruju, unatoč prostoru, HGK je unajmio "manji i primjereniji".

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori radi oko 600 zaposlenika, kojih dvori prava svita osoblja zaposlenog na poslovima kuhara, konobara, čistačica, portira...

Kako piše tjednik Globus, najveća služba u HGK zove se služba za opće poslove, u kojoj se nalazi 50 radnika. Zapošljava šest vozača, devet konobara, tri kuhara, četiri recepcionara, dvije čistačice i jednog portira. Tu su zaposleni i jedan kopirač i pomoćni kopirač, te jedan telefonist.

Kako je novinarki tjednika ispričao jedan zaposlenik Komore, veliki broj ugostiteljskog osoblja potreban je jer se u zgradi nalaze čak četiri kantine, dok se peta nalazi u podružnici u Draškovićevoj ulici. Recepcionari su pak zaduženi za doček i upis stranaka, dok se portiri zapravo brinu da se netko ne parkira na osam vanjskih parkirnih mjesta. Kopirač i pomoćni kopirač zaduženi su pak za kopiranje i uvez materijala.

Što se tiče samog predsjednika HGK Nadana Vidoševića, njemu u radu pomaže 14 savjetnika, ali i šest potpredsjednika. Njegov ured zatim ima pročelnicu, šefa kabineta te šeficu protokola, tri tajnice i dva vozača.

Nadalje, HGK ima vlastitu službu za izdavačku djelatnost u kojoj je zaposleno šestero djelatnika, a ima i sedam predstavništava u Bruxellesu, BiH, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Ruskoj Federaciji i Afganistanu.

Sva ova raskoš smeta poduzetnicima koji financiraju rad Komore, a zamjeraju joj masivnost i zastarjelost, prevelik broj zaposlenika te premalu aktivnost za ekonomski oporavak države, piše Globus.

Procjena je da HGK na godišnjoj razini od članarina (najmanja iznosi 55 kuna) ubire 232,6 milijuna kuna, dok na plaće izdvaja 100 milijuna kuna. Budući da ne poznaju drugi način financiranja, osim preko članarina, HGK i u doba recesije posluje bolje nego mnoge profitne organizacije. Iako tvrde da provode rigoroznu politiku štednje u svakom segmentu poslovanja, logično se zapitati: a kako im je tek bilo kada nisu štedjeli?

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.