Sirija kroz godine sukoba: Kako se održala, mitovi o sektaškom ratu i nove prijetnje


Kako vrijeme prolazi sukob u Siriji postaje sve kompleksniji, prije svega zbog činjenice da imamo sve veći broj (većinom stranih) agendi koje se ponegdje preklapaju, dok su ponegdje otpor jedna drugoj.

Prije 2 ili 3 godine situacija je izgledala poprilično jednostavnija, mnogi su očekivali da će Sirija biti nova Libija i da je riječ o jednom procesu koji je neminovan. Sada, kada je jasno da su se mnogi od njih prevarili, postavlja se pitanje zašto se nije desila nasilna smjena režima?

Stvar je u vrlo pogrešnim pretpostavkama. Prva i glavna pretpostavka bila je ona koja proizlazi iz sektaške dimenzije. Tu dimenziju se toliko pojednostavnilo da nije ni čudo da su u konačnici prognoze rata u Siriji bile vrlo pogrešne.

Polazilo se od pretpostavke da je rat u Siriji zapravo rat između vladajuće manjine, alawita, i velike većine, sunita. Najveća pogreška pri takvom razmišljanju je ona koja se tiče same interpretacije novije sirijske povijesti. Dolaskom baath ideologije na vlast u Siriji, neposredno nakon prekida francuske kolonijalne vlasti, znatno se popravio status religijske manjine alawita, koji su do tada bili poprilično marginalizirani. Neki tvrde kako su alawiti zapravo šijiti, što nije baš točno - ni sunitski ni šijitski teolozi nikada nisu bili naklonjeni alawitima.

No, baath ideologija nije "alawitska" ideologija. Ideali kao što su sekularizam, socijalizam i arapski nacionalizam prelaze sve religijske sekte i postaju ideali koji ujedinjuju ljude svih skupina. Dakako, isti ideali - ili njihove varijacije - uvijek su bile trn u oku svim religijskim fundamentalizmima, kako na Bliskom istoku, tako i u Europi.

O sirijskom socijalizmu u današnje doba više nemamo što pričati, ali sekularizam kao državni ustroj se održao. Štoviše, upravo je sekularna karakteristika aktualne vladajuće nomenklature ono što održava istu na vlasti i osigurava joj potporu u narodu.

Sirija je zemlja od oko 23 milijuna stanovnika, od toga su čak 74% suniti, dok alawiti - koje neki i dalje uporno nazivaju "vladajućom sektom" - sačinjavaju tek oko 12% populacije. Nadalje, alawiti gotovo isključivo žive uz obalu Mediterana, a u drugim dijelovima Sirije predstavljaju ili vrlo malu manjinu ili ih, češće, uopće ni nema.

Oni koji su u startu polazili od sektaške pretpostavke pretpostavljali su kako će znatan dio kadra sirijske vojske (od kopnenih do zračnih snaga, većina sirijskih vojnika su suniti) prebjeći na stranu jedne nove vojske, Slobodne Sirijske Vojske (FSA). To se ipak nije dogodilo.

Zašto? Zato što je priča o sukobu između alawita i sunita u Siriji običan mit. Rat u Siriji jest građanski rat, ali na nekim sasvim drugim osnovama - to je primarno rat između sekularizma i religijskog fundamentalizma, a fundamentalizam je nešto što velika većina sirijskih građana odbacuje.

Nadalje, imajući u vidu ranije ustanovljenu činjenicu da se "lojalni" alawiti nalaze samo uz obalni prostor, kako onda objasniti velike pro-vladine skupove i prosvjede u većinskim sunitskim gradovima kao što su Homs ili Damask?

Da je ovo zaista sektaški sukob, kako neki i dan danas tvrde, onda bi teško sirijska vojska mogla išta osvojiti. Danas kada sirijska vojska oslobađa gradove, na ulice stanovnici izlaze u oduševljenju. Da je ovo sektaški sukob nakon ulaska bi odmah krenuo gerilski rat i vojska zapravo nikako ne bi mogla kontrolirati teritorij.

Uzmimo pritom u obzir i druge činjenice, a glavna činjenica je ta da su sve veće sile Zapada, kao i sile u regiji, na sve načine - od novca do oružja - podržavale islamističke militante u Siriji. Da je sve ovo sektaški sukob, kako bi onda ikada bilo moguće da se u ovakvom ratu održe sirijska vlast, vojska i država? To bi bilo apsolutno nemoguće.

Sve nas to dovodi do zaključka da je priča o sektaškom sukobu posve prazna i da se ista koristi ili u strateške ili u propagande svrhe.

Bez podrške u narodu, sirijska vlast bi se već davno raspala. Istina je da su pobunjenici, islamistički militanti, gotovo svi suniti, ali nije istina da su svi sirijski suniti protiv vlasti u Damasku. Štoviše, može se reći i ovo - Sirija je opstala upravo zahvaljujući sirijskim sunitima koji se nisu dali pokolebati i koji su odlučno odbacili religijski fundamentalizam kao nešto s čime ne žele imati nikakve veze.

Ovog proljeća u Siriji su održani predsjednički izbori koje Zapad ne samo da nije priznao već ih je i nediplomatski popljuvao ("Ovi izbori su jedna velika nula", rekao je američki državni tajnik John Kerry). No, upravo ovi izbori pokazali su kako Assad i dalje ima veliku podršku sirijskih sunita, danas možda i veću nego na početku sukoba. Novinska agencija AP tada je objavila izvještaj koji se svodio na razgovor s običnim stanovnicima Damaska, većinom sunitima, koji uopće nisu krili svoju potporu za predsjednika i vlast.

Možda je ta potpora donekle i pragmatična, to nije isključeno već je i logično u trenutku kada se kao jedina alternativa nude - "umjereni" Islamisti i radikalni Islamisti. Za Sirijce, naročito ljude u velikim gradskim sredinama, takve opcije nisu opcije.

Islamistički militanti mogu eventualno regrutirati ponekog mladića iz ruralne sredine, no ako uzmemo u obzir da militanti u Siriju stižu doslovno iz cijelog svijeta, postaje jasno da na lokalnu potporu jednostavno ne mogu računati.

To je faktor koji je obranio Siriju i to je razlog zbog kojeg Sirija i dalje može pobijediti u ovom ratu, samo ako netko natjera izvoznike ekstremizma da prestanu izvoziti radikale u Siriju.

Sirija je protiv sebe do nedavno imala jako puno zemalja, no kako vrijeme prolazi popis njenih najvećih neprijatelja ipak se smanjuje. Promjena vlasti u Egiptu bila je važan događaj za Siriju, promjena direktne taktike SAD-a koji se uključio primarno u borbu protiv ISIL-a, također.

Sirija u konačnici danas ima još samo jednog velikog i opasnog neprijatelja, a to je Turska pod vodstvom predsjednika Erdogana koja se sve više okreće islamističkom državnom uređenju.

Turska je jedna od zadnjih zemalja regije koja i dalje inzistira na rušenju Assada i to čini glasnije od svih. Najveća opasnost za Siriju dolazi iz Turske i njihovog aktualnog ultimatuma SAD-u koji se svodi na to da Turska neće poduzeti baš ništa kontra ISIL-a dok ne dobiju potvrdu da će se rušiti Assad. Dakako, Turska nije sama - tu je i bivši sirijski kolonizator, Francuska, koja podržava sve turske ideje uključujući uspostavu tzv. "zone zabrane leta".

Uspostava takve zone značila bi početak direktnog rata između sirijske i američke vojske, a niti jednoj niti drugoj to sada nije u interesu.

Uvidjevši svu problematičnost bliskoistočnih islamističkih režima, SAD se počeo kolebati oko ideje o stvaranju još jednog. Damask je pak pozitivno reagirao ističući kako će upravo on biti ključan saveznik u borbi protiv ekstremizma. To je zapravo borba za naklonost SAD-a koja se vodi na svim frontovima. Utjecajni britanski list The Guardian objavio je prije dva dana tekst kojeg potpisuje uredništvo, a u naslovu se ističe: "Zapad se mora oduprijeti iskušenju da pretvara Damask u partnera".

Zbog? Činjenice da su islamistički militanti bolja opcija za "partnera"? Tzv. "lijevo-liberalni" mediji rasuli su gotovo sav svoj kredibilitet ovim čudnim svrstavanjem na stranu islamističkih pokreta. Razlog je vjerojatno krajnje trivijalan - pobornici novog vala Islamizma imaju toliko novca da ne znaju ni sami što bi s njim, a mediji su vrlo potkupljivi.

Ipak, o sudbini Sirije odlučiti će ishod trenutačnog neslaganja između Washingtona i Ankare. Ako se ovo dvoje "dogovore", to će biti jako loše po Siriju, ali ako se tenzije nastave, to će biti dobre vijesti za Damask.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Eskalacija na Bliskom istoku: Umjesto protiv ISIL-a Turska pokrenula bombardiranje Kurda - izveli zračne napade na položaje PKK-a, mirovni proces pred raspadom

Tijekom današnjeg dana došlo je do znatne eskalacije u Turskoj - turske zračne snage pokrenule su napade na položaje kurdskih PKK boraca, na teritoriju Turske u blizini iračke granice. Ovaj potez mogao bi dovesti do još jednog sukoba na Bliskom istoku jer nakon ovog napada vrlo je moguć raspad mirovnog pregovora između PKK-a i turskih vlasti.

Na Tursku se ovih dana vršio znatan pritisak da se uključe u borbi protiv ISIL-a koji su prodrli u kurdski grad Kobani na samoj turskoj granici. No, umjesto da krenu vojskom na teroriste iz ISIL-a, Turska je počela bombardirati PKK položaje. Podsjetimo, branitelji Kobanija, kurdske Narodne obrambene jedinice (YPG i YPJ), usko su povezani s organizacijom PKK (Kurdistanska Radnička Partija).

Ovime je Turska izabrala neprijatelja - Kurde, a ne ISIL. Kako će na ovu uznemirujuću situaciju reagirati vodstvo anti-ISIL koalicije, SAD, tek ćemo vidjeti, no Washington više ne može ignorirati činjenicu da je Turska postala najveći problem u borbi protiv ISIL-a (što i sami donekle priznaju: Američki potpredsjednik Biden optužio saveznike SAD-a za stvaranje ISIL-a: "Oni su najveći problem, toliko su željeli srušiti Assada da su davali novac i oružje svima").

Turske zračne snage koristile su zrakoplove F-16 i F-4 za današnje napade na položaje kurdskih boraca. Dnevni list Hurriyet prenosi kako je PKK-u nanijeta "velika šteta". Napad je došao iznenada i jasno je da Kurdi ovako nešto sigurno nisu očekivali.

Turska tvrdi kako su zračni napadi odgovor na tri dana napada na tursku vojnu postaju Daglica, no Kurdi ističu kako nisu oni ti koji su prekršili primirje, već turska vojska.

Današnji zračni napadi na PKK prvi su otkako su kurdski pobunjenici s turskim vlastima potpisali primirje u ožujku 2013.

Kurdi u Kobaniju ostvaruju napredak
Napadi na Kurde u Turskoj dolaze u trenutku dok se Kurdi u Kobaniju herojski odupiru znatno brojnijoj ISIL-ovoj terorističkoj vojsci. Ne samo da se odupiru, već i na iznenađenje mnogih ostvaruju napredak - prema zadnjim informacijama borci iz kurdskog YPG-a uspjeli su vratiti kontrolu nad strateški važnim brdom Tall Shair zapadno od grada Kobani. Izvori prenose kako su ISIL-ove teroriste također izbacili iz pojedinih gradskih četvrti.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Malo sam skeptican prema raznoraznim Nostradamusima, ali nekad davno sam negdje procitao da ce treci svjetski rat zapoceti covjek sa turbanom. Neznam zasto mi je to ostalo u pamcenju, ali sad se pitam koliko ima istine u tom proročanstvu.

Baba Vanga je spmenula obojenu rasu...e sad zuta ili smedja nisam vise siguran

_________________
Ako te uhvati napadaj radinosti, mirno sjedni u ćošak i čekaj da te napadaji prođu!

Top III :Habana, Grandmaster, Grenada
I² Element18350/18650+kick, Ant-i-Mod +5V, Ergo69-Yenki69,UD Agi,IgoW

Banda nema rasu,turbane,beretke i sl. Sluškinje i plaćenici već da,gazde jedu Kobe šnicle i but tibetanskog goveda i smiju se svijetu: "kakve ste ovce"

_________________
NI DIOS NI AMO

Turska ne odustaje od svojih planova za invaziju na Siriju: označili lokacije u Siriji koje žele pretvoriti u "sigurne zone"








Turske vlasti i dalje inzistiraju na formiranju zone zabrane leta i tzv. "sigurnih zona" na teritoriju Sirije. Pri propagiranju ove agende - koja nije ništa drugo nego vojna invazija Sirije - koriste se raznim argumentima, od toga da žele na te prostore prebaciti izbjeglice koje su pobjegle iz Sirije u Tursku do toga da će se na taj način ojačati FSA za borbu protiv ISIL-a.

Moglo bi se reći kako u ovom trenutku jedino drugačije stajalište SAD-a koči Tursku u pokretanju ovakve akcije. Ankara čeka na zeleno svijetlo iz Washingtona, to je sada već posve jasno, no nije jasno hoće li u konačnici dobiti ili neće. Američki i turski dužnosnici zadnjih dana intenzivno pregovaraju o situaciji u Siriji. Američka strana tvrdi kako su ovi pregovori konstruktivni i pozitivni, naglašavaju kako očekuju da će se Turska ipak pridružiti borbi protiv ISIL-a.

Ankara je već rekla kako je spremna na borbu protiv ISIL-a, ali pod jednim uvjetom, da se ta borba paralelno vodi i protiv Damaska s ciljem rušenja Assada s vlasti. To je nešto što SAD za sada još uvijek ne želi pokretati, što ne znači da u konačnici neće.

Bez obzira što se u ovom trenutku čini kako Washington ne planira popuštati pred prohtjevima Ankare, turske vlasti nastavljaju neumorno sa svojom kampanjom. Turski premijer Ahmet Davutoglu danas je objavio kako je Turska "definirala" gdje se sigurne zone moraju implementirati. Davutoglu navodi kako će to biti međunarodno sankcionirane zone - drugim riječima, Davutoglu govori kao da je ovo već riješena stvar.

"Tampon zone na koje mi mislimo nisu u vojnoj, već u humanitarnoj definiciji, ali bi bile čuvane od strane vojske", rekao je Davutoglu u intervjuu za katarsku Al-Jazeeru. U razgovoru je naveo sve teritorije koje bi, prema njemu, trebalo "povezati s turskom granicom", a oni uključuju prostor sjeverno od Latakije, dijelove al-Hasakaha, Jarabulus, Kobani, Tel Abyad, Idlib i Afrin.

Ovo zvuči kao širenje turskog teritorija na teritorij Sirije, no Davutoglu tvrdi kako je svrha plana samo "zaštita civila". Rekao je i kako bi se dubina istih zona mogla širiti "sukladno humanitarnoj situaciji".

Navodi kako Turska ne planira sama krenuti u tu akciju, ali također odbacuje mogućnost pokretanja ovakve vojne kampanje uz odobrenje UN Vijeća Sigurnosti ističući kako to nije moguće "zbog nekih glasova". Dakako, pritom misli na Rusiju i Kinu koje bi sigurno uložile veto na ovakav prijedlog. Dakle, Davutoglu zapravo zagovara agresiju izvan okvira međunarodnog zakona.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Novi ISIL-ovi napadi u Kobaniju i dolazak Peshmerga snaga iz Iraka


Nakon dva relativno mirna dana, nakon što su Kurdi uspjeli izbaciti ISIL-ove militante iz pojedinih dijelova grada, sinoć su buknuli novi žestoki sukobi na sjeveru grada Kobani. Informacije s terena govore kako su ISIL pokrenuli "opću ofenzivu na svim frontama" protiv Kurda što potvrđuje ranije prognoze da će ISIL nastaviti s još većim napadima na Kobani, grad na turskoj granici koji je do sada postao svojevrsna prekretnica u sukobu između Kurda i ISIL-a u Siriji.

Novi napad ISIL-a dolazi u trenutku kada je Turska poručila kako će otvoriti svoju granicu za kurdske borce, no ne za turske PKK Kurde, već za iračke kurdske Peshmerga snage. Ankara je u znatno boljim odnosima s iračkim Kurdima te stoga ova odluka ne iznenađuje, no pitanje je kada će iračke kurdske snage stići i kakav će biti odnos između njih i PYG snaga u Kobaniju koje su lojalne PKK-u kojeg Turska pak smatra terorističkom organizacijom.

Potez je komentirao zastupnik iz turske oporbene stranke CHP, Faruk Logoglu, ističući kako je ovo pozitivan potez, ali dolazi prekasno. "Turska Vlada je trebala donijeti tu odluku znatno ranije. Raniji potez spasio bi živote u Kobaniju, zaustavio ISIL-ov napredak, pokazao solidarnost prema Kurdima i poštedio bi Tursku krvavih kurdskih demonstracija", rekao je Logoglu. Podsjetimo, u kurdskim demonstracijama diljem Turske ubijeno je preko 40 osoba.

Iz Iračkog Kurdistana poručuju kako su spremni poslati svoje snage, no za sada nema detalja koliko će boraca biti poslano ni kada će stići do Kobanija.

Dolazak Peshmerga snaga u Kobani mogao bi dovesti do slabljenja pozicija YPG/PKK boraca koji su ovih dana dobili ogromnu potporu od strane Kurda diljem svijeta. To je također nešto na što Ankara računa jer jačanje PKK utjecaja direktno je u koliziji s njihovim interesima.

Stručnjak za kurdsko pitanje, Kawa Hassan, rekao je u razgovoru za The Wall Street Journal kako su PKK borci, boreći se slabo naoružani protiv ISIL-a, zadobili simpatije diljem svijeta. "Kod mnogih Kurda postoji sve snažniji osjećaj da su PKK jedina snaga koja se može suprotstaviti ISIL-u", rekao je Hassan.

Ta pretpostavka je uvelike točna - podsjetimo na opsadu planine Sinjar u Iraku kada su ISIL-ovi ekstremisti zaprijetili tisućama zarobljenih civila na planini. SAD je uz nekoliko zračnih napada za sebe pokušao pridobiti svu zaslugu u razbijanju te opsade, no stvarnost je ipak malo drugačija - s ISIL-om se trebalo direktno obračunati na samom terenu, a tu ulogu su prvo preuzele iračke kurdske Peshemerga snage. No, nakon sukoba s ISIL-om Peshmerga su se povukli. Tada na Sinjar stižu PKK borci i zadaju ključni udarac ISIL-u. Sve ovo jasno upućuje na to da PKK zaista i jesu jedna od izuzetno rijetkih borbenih snaga na širokom prostoru koja je u stanju pružiti uspješan otpor ISIL-u.

Turska ne želi jačanje PKK-a pa stoga sada žele da njima odaniji Peshmerga borci uđu u Kobani, no s druge strane SAD je počeo direktno dostavljati oružje - putem zraka - za YPG/PKK borce u Kobaniju. Kako stvari sada stoje, u Kobaniju bi se protiv ISIL-a uskoro mogle boriti dvije snažne kurdske frakcije, s time da je jedna (Peshmerga) više naklonjena Ankari, dok je druga spremna na savez s Washingtonom (YPG/PKK).

Štoviše, postoje informacije kako su YPG spremni na suradnju i s pro-zapadnim FSA pobunjenicima u Siriji te kako su dogovorili zajedničku borbu protiv ISIL-a. Ovaj podatak dodatno potvrđuje kako su YPG-ovci već u vrlo bliskim odnosima sa SAD-om jer su se raniji sukobljavali s FSA. Sada pak SAD želi da njemu lojalne snage na terenu djeluju sinkronizirano, što bi se moglo i dogoditi.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Jačanje obrane ili otvaranje vrata grada ISIL-u? Turska u Kobani ubacuje 1,300 FSA boraca predvođenih zapovjednikom koji tvrdi kako su njihovi odnosi s ISIL-om "bratski"


Visoki dužnosnik sirijskih Kurda, jedan od lidera PYD-a, Saleh Moslem, odbacio je jučer navode turskog predsjednika Erdogana koji je rekao kako su Kurdi u Kobaniju dopustili ulazak za FSA pobunjenike, navodno kako bi se zajedno borili protiv ISIL-a.

Militanti iz FSA primarno su usredotočeni na rušenje Assada te dobivaju potporu i iz Turske i Zapadnih sila. No, FSA - barem neke skupine - također su se sukobile s ISIL-om, dok su se druge skupine priključile ISIL-u ili aktivno surađuju s njima.

Termin FSA (Slobodna Sirijska Vojska) vrlo je širokog značenja te je u jednom trenutku obuhvaćao sve skupine koje se bore protiv vlasti u Damasku. Sada je situacija ipak drugačija, a tzv. "umjereni" pobunjenici uvelike su zasjenjeni ekstremnijim skupinama.

Turskoj je i dalje glavni cilj pad vlasti u Damasku te su tamošnje vlasti u tu svrhu očito spremne prihvatiti razne "alternativne" pravce, a jedan bi vjerojatno uključivao i okretanje sirijskih Kurda protiv Damaska. Pretpostavka je da će se Kurde moći ucijeniti pošto sami, bez američke zračne pomoći, ne bi bili u stanju spasiti Kobani, a vjerojatno ni druga njihova mjesta koja bi tek mogla doći pod opsadu ISIL-a.

Erdogan je jučer rekao kako će 1,300 FSA boraca ući u Kobani te kako je stranka PYD (Kurdska Demokratska Unija, inače ogranak PKK u Siriji) odobrila to. No, Saleh Moslem je njegovu izjavu brzo opovrgnuo.

"Mi smo već uspostavili vezu s FSA, no nikakav dogovor te vrste nije postignut kao što gospodin Erdogan tvrdi", rekao je Moslem u telefonskom razgovoru za Reuters iz Bruxellesa.

No, očito je da u Erdoganovim izjavama ipak ima nešto - naime, on je također istaknuo kako će Turska "dopustiti ulazak" za oko 1,300 FSA boraca u Kobani.

Ako su te informacije točne i ako Turska zaista upravo "dovodi" oko 1,300 tzv. FSA boraca u Kobani, to bi moglo znatno promijeniti tijek bitke za grad, kao i strukturu iste.

Podsjetimo, do sada je dogovoreno samo kako će u Kobani ovih dana stići pojačanje iz Iraka - borci Iračkog Kurdistana (Peshmerga), njih oko dvjestotinjak. Prema riječima Erdogana u Kobaniju se trenutačno bori oko 2,000 PYD boraca. Ovim novim ulascima u Kobaniju bi polovica boraca bili za Tursku ili neutralni ili pozitivni akteri. Ankara nema ništa protiv Peshmerga jer su u dobrim odnosima s vlastima u Iračkom Kurdistanu, a FSA su na neki način zapravo turske paravojne trupe - riječ je većinom o islamističkim borcima koji već godinama koriste Tursku kao svoju bazu, zaklon i mjesto naoružavanja, treniranja i financiranja.

Ako uzmemo u obzir da su upravo ti isti FSA borci na više lokacija pomogli ISIL-u u preuzimanju kontrole, slati iste da se bore protiv ISIL-a i to još na strani Kurda, zvuči vrlo neuvjerljivo.

Jedan od istaknutih FSA zapovjednika, Abdel Jabbar al-Okaidi, u intervjuu krajem prošle godine pojasnio je odnos između njegovog ogranka FSA i ISIL-a: "Naš odnos je dobar, čak bratski. Naravno, ima grešaka na terenu u njihovom radu. No, normalno je da ISIL povremeno radi greške, kao što i naše brigade rade. Tko radi taj i griješi".

Iz ovakvih i brojnih drugih dokaza proizlazi kako s ISIL-om surađuju čak i "najumjerenije" frakcije tzv. FSA, uključujući i one koje Zapad voli nazvati "sekularnom" FSA opozicijom. Većina FSA skupina nije sekularno, niti približno, no vjerojatno ima pokoja brigada koja se sastoji većinom od vojnika dezertera te eventualno može nositi takav pridjev. No, sama ta činjenica znači jako malo - pogledajmo Irak, brojne informacije govore kako su ISIL-u na sjeveru zemlje "otvorili vrata" upravo nekadašnji vojni dužnosnici, pripadnici sekularnog baathističkog režima Saddama Husseina.

Bilo bi zanimljivo pitati Forda i njemu slične što misli o izjavama njegovog prijatelja i u što se pretvorila američka strategija u Siriji? Jer podrška za FSA u jednom segmentu je svakako i podrška za ISIL. Štoviše, bez ogromne podrške za FSA ISIL nikada ne bi ni mogao nastati.

Da stvari budu još i dramatičnije - upravo je taj isti al-Okaidi, FSA zapovjednik, sada glavni kontakt oko Kobanija te bi njegove trupe trebale ući u grad, prema onome što Erdogan priča, a Kurdi zapravo ni ne potvrđuju ni ne opovrgavaju.

Moslem ističe kako se pregovori s Okadijem i oružanim krilom PYD-a (YPG) nastavljaju te kako se raspravlja mogućnost uloge FSA pobunjenika. "Već postoje skupine povezane s FSA u Kobaniju koje nam pomažu", rekao je Moslem.

No, Moslem lukavo ističe kako bi bilo bolje da FSA "otvori drugi front protiv ISIL-a". Dakako, time bi izbjegli potencijalno neugodnu situaciju gdje bi se FSA u Koabniju mogli pokazati kao ISIL u maski. "Politički mi nemamo ništa protiv njih... no, prema mom mišljenju, ako zaista žele pomoći, onda bi njihove snage trebale otvoriti novi front, recimo prema Tel Abyadu ili Jarablusu", rekao je Moslem, jedan od lidera PYD-a.

Izgleda kako u ovom ratu svatko želi iskoristiti svakoga, što nimalo ne iznenađuje - Kurdi bi voljeli da FSA otvara novi front i da im ne ulazi u Kobani, Erdogan želi pak suprotno, da FSA uđe u Kobani i na taj način, u najmanju ruku, "razvodni" PKK prisutnost i vojni utjecaj u gradu.

Al-Okaidi, koji je prije godinu dana isticao "bratski odnos s ISIL-om" se jučer javio iz turskog grada Suruc, odmah preko puta Kobanija, preko granice. U razgovoru za Reuters rekao je kako je "postignut dogovor oko uspostave obrambene snage koja bi inicijalno brojala 1,300 FSA boraca koji bi ušli u Kobani". Dakle, Okaidi drži Erdoganovu stranu priče. "Ti borci će ući u Kobani za dva ili tri dana. Ovi borci će stići iz sjevernih sirijskih prostora. Ovo nisu borci koji se na fronti bore protiv Assadovog režima. Ovo su rezervni borci", rekao je Okaidi.

Sudeći prema njegovim izjavama, ovo je već takoreći gotova stvar. No, tko će zapravo preko Turske "za dva, tri dana" ući u Kobani? Tko su ti FSA rezervisti? Imaju li oni uopće ikakve volje boriti se protiv ISIL-a ili će ući u Kobani kako bi ISIL-u otvorili vrata grada?

Koje su to FSA skupine koje bi danas, navodno na strani Kurda, po turskoj preporuci, trebale boriti se protiv ISIL-a? Vrlo je teške očekivati takvo što, a Kurdi bi trebali biti vrlo oprezni s takvim prijedlozima. Ulazak FSA u Kobani, naročito u broju kakvog spominje Erdogan, moglo bi biti pojačanje ISIL-u, a ne Kurdima.

Kurdi su valjda do sada shvatili da svaka ponuda za pomoć od strane Erdogana nije i ne može biti autentična. Bilo bi prenaivno očekivati da je Turska tek tako napravila zaokret i da se sada odjednom želi spašavati sirijske Kurde dok ih se još jučer nazivalo najgorim teroristima.

S druge strane SAD, čija se strategija u Siriji sve više raspada od gomile kontradikcija, možda će također pokušati nagovoriti Kurde da prihvate pakt s FSA. No, kada govorimo o FSA, moramo imati informacije o kojim se točno skupinama radi - jesu li iste više pro-turske ili više pro-američke? Za sada takvih informacija nema.

Dugoročna američka strategija za Siriju, bar onakva kakvom je ističu Obama i najviši dužnosnici, obuhvaća treniranje nekoliko tisuća novih FSA boraca te bi isti trebali, vjerojatno, imati zadaću boriti se i protiv ISIL-a i protiv Assada. Za borbu protiv Assada nema problema, velik broj njih i dalje pristiže iz cijele regije, pa i iz cijelog svijeta, mahom radikaliziranih fundamentalista, ali to očito nikoga ne smeta. No, kada se iste pokuša gurnuti u borbu protiv ISIL-a, tu nastaju problemi, a ti problemi će po SAD biti sve veći i veći jer utjecaj i popularnost ISIL-a upravo u fondu ljudi od kojih SAD želi stvoriti novu moćnu FSA sve je snažniji. Kako će se isti boriti protiv ISIL-a ako idoliziraju ISIL? Mogu se samo nakratko "pritajiti", primiti obuku, američko oružje, te dolaskom na teren izjaviti lojalnost kalifu al-Bagdadiju.

Ako je SAD zaista zainteresiran za borbu protiv ISIL-a, a izgleda da barem donekle jesu kada troše milijune USD svaki dan na bombardiranje ISIL-a, onda bi im netko trebao javiti da masovnim treniranjem FSA (i to u Saudijskoj Arabiji od svih mjesta) potencijalno jačaju svog deklariranog neprijatelja.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Mislila je na Obamu

_________________
HANA30_blue, Expromizer v1, Devils Marble 18650, Kayfun Lite+®

Glasnogovornik ruskog ministarstva obrane, Igor Konašenkov, otkrio je pojedine detalje vezane uz rusku vojnu intervenciju koja je jučer započela u Siriji. Ističe kako ruske zračne snage sudjeluju s preko 50 vojnih zrakoplova i helikoptera. Nadalje, ističe kako je ukupno 8 akcija izvedeno tijekom noći.

Ovo je prvi put da Rusija otkriva detalje o svom angažmanu u Siriji. "Zračna skupina stigla je u Siriju vrlo brzo. To je bilo izvedivo zahvaljujući tome što smo većinu materijala i municije već imali u našem skladištu u Tartusu. Trebali smo stoga samo prebaciti zrakoplove i donijeti pojedinu dodatnu opremu", rekao je Konašenkov.

Također je istaknuo kako se u ruskoj zračnoj floti nalaze najnoviji Su-24M i Su-25 vojni zrakoplovi.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.