Kako je ubijen afrički Che Guevara: Današnji i ondašnji državni udari u Burkini Faso i sjećanje na godine anti-imperijalističkog otpora kada je Thomas Sankara bio simbol borbe za cijeli potlačeni kontinentZapadnoafrička država Burkina Faso ne spominje se često u međunarodnim vijestima, no danas je na svim naslovnicama s razlogom - u zemlji je izveden državni udar, predsjednik je prihvatio odlazak s vlasti, a kontrolu nad zemljom preuzima vojni general, očito vođa pučista.
Riječ je o zemlji na zapadu Afrike, bez pristupa moru, s površinom od kojih 274 tisuće km2 na kojoj živi oko 17 milijuna stanovnika. Zemlja je okružena sa šest susjeda: Mali na sjeveru, Niger na istoku, Benin na jugoistoku, Togo i Gana na jugu te Obala Bjelokosti na jugozapadu.
Već iz samog popisa susjeda jasno je kako se Burkina Faso nalazi u relativno nemirnoj regiji. U Maliju još uvijek traju sukobi, Niger je na udaru militanata (obje zemlje su indirektno žrtve agresija na Libiju 2011). Togo, Benin i Gana su relativno stabilne zemlje dok je u Obali Bjelokosti 2011. s vlasti, uz direktno uplitanje Pariza, srušen predsjednik Laurent Gbagbo.
Kositar, zlato, bakar, željezo... Zemlja leži na velikim rudnim bogatstvima, no unatoč tome siromaštvo je ogromno, ponajviše zahvaljujući stranoj eksploataciji i domaćoj korupciji.
60% stanovnika su muslimani, 23% kršćani, 15% imaju tradicionalna vjerovanja, dok među 1% spadaju svi ostali uključujući i one bez religije.
Burkina Faso bila je francuska kolonija te se u to vrijeme nazivala Gornja Volta (po rijeci Volta). Nezavisnost od Francuske dobiva 1960. Državni udari i promjene vlasti postale su učestala pojava, no u kronologiji pučeva, izuzev ovog današnjeg, svakako valja naglasiti onaj iz 1983. kada je na vlast došao vojni kapetan i marksistički revolucionar Thomas Sankara, čovjek kojeg je nosio nadimak "Afrički Che Guevara".
Nadimak je nosio s pravom. Sankara je bio jedan od važnijih pan-afričkih teoretičara, simbol afričkog otpora prema pokušajima neo-kolonizacije i eksploatacije imperijalizma.
Na vlast je došao pučem kojeg je narod podržao. Tada je imao 33 godine (rođen je 21. prosinca 1949). Cilj mu je bio jasan - osloboditi zemlju od korupcije i dominacije bivše kolonijalne sile, Francuske. Odmah čim je došao na vlast pokrenuo je tada najveći projekt socijalnih promjena u jednoj afričkoj zemlji. Da bi dodatno simbolizirao tu tranziciju iz starog u novo, dao je promijeniti ime zemlje iz kolonijalnog naziva Gornja Volta u Burkina Faso (U prijevodu: Zemlja ljudi koje se ne može korumpirati).
Temelj njegove politike bio je anti-imperijalizam i ta ideja osjećala se u svakom potezu. Humanitarnu pomoć su izbjegavali znajući da ona stiže uvelike kao poluga kojom se nastoji bivše kolonije držati pod dominacijom. Nadalje, Sankara je odbacio MMF i Svjetsku Banku iz zemlje.
Implementirati takvu politiku svakako nije bilo jednostavno. Afrika je dugo patila pod jarmom kolonijalizma koji je često namjerno sprječavao razvoj njenih naroda imajući u vidu isključivo vlastiti interes. Otarasiti se svih recidiva ove zločinačke ideologije bi za svaku zemlju bilo teško, no Sankara je bio izrazito uporan u svojoj ideji. Burkina Faso je pod njegovim vodstvom postala samostalna, a to je značilo da više neće moći računati na "pomoć" svojih bivših kolonizatora stoga je prvi cilj bio spriječiti izbijanje gladi. S tim ciljem provedena je velika agrarna reforma i stanovnicima je data obradiva zemlja nakon što su vlasti provele masovnu nacionalizaciju uzimajući natrag ono što pripada narodu. Agrarna reforma je provedena vrlo učinkovito - proizvodnja žita se udvostručila nakon što je zemlja bivših feudalnih vlasnika dodijeljena seljacima.
Pokrenuta je velika kampanja opismenjivanja stanovništva, na obrazovanje se posebno pazilo, kao i na zdravstvo. Brojni drugi projekti su pokrenuti kao primjerice grandiozni projekt zasađivanja 10 milijuna stabala kako bi se zaustavilo širenje pustinje Sahela. Nadalje, pokrenuta je ogromna izgradnja cesta i željeznica u sklopu programa "povežimo naciju".
Na lokalnoj razini Sankara je tražio da svako selo mora imati apoteku, a diljem zemlje su seljaci svojim rukama podizali prve seoske škole. Progresivna politika koju je provodio Sankara osjetila se na svim aspektima unutarnje politike, naročito kada je riječ o pravima žena - zabranio je žensko obrezivanje (oblik genitalnog tjelesnog sakaćenja raširen na subsaharskom području), prisilne brakove te poligamiju dok je u isto vrijeme postavio znatan broj žena na visoke funkcije u državnoj upravi i Vladi. Žene se poticalo da odlučuju o svojoj sudbini te da nastave školovanje čak i ako ostanu trudne.
Dakako, situacija nije bila idealna - neki će reći kako je predsjednik Sankara vladao autoritarno te kako je, primjerice, sloboda medija nestala nakon njegovog dolaska na vlast. No, Sankara je smatrao kako su ovi potezi nužni u obrani revolucije. U zemlji su se naročito često privodili korumpirani dužnosnici te ostali pojedinci koje se smatralo "kontra-revolucionarima".
Sankara je bio veliki štovatelj Fidela Castra i Kubanske revolucije te je po uzoru na Kubu dao formirati tzv. Komitete za Obranu Revolucije.
Zbog svih ovih poteza Sankara je uskoro postao ikona za narode diljem crnog kontinenta. Thomas Sankara je bio jedan od najuspješnijih afričkih revolucionara, vrsta lidera koji se ne pojavljuje tako često, čak ni na prostoru tako velikog kontinenta kao što je Afrika.
U kratko vrijeme postao je simbol otpora, pokazao je na primjeru Burkine Faso da je totalna dekolonizacija, ne samo kozmetička promjena naziva i zastave, zaista moguća. Dao je još uvijek milijunima porobljenim u Africi nadu da je pan-afrički ideal nešto više od utopističke vizije koja bi kontinentu napokon donijela toliko potrebnu pravdu i slobodu.
Razumljivo, kao i onaj latinskoamerički (kojeg će i Afrika pamtiti) i ovaj "afrički Che Guevara" postao je veliki problem neo-kolonijalistima koji nikada nisu imali namjeru baš u potpunosti prepustiti bogatu Afriku Afrikancima.
Svega 4 godine otkako je došao na vlast, 15. listopada 1987. Francuska je uz pomoć lokalnih izdajnika (većinom plemenskih vođa kojima je Sankara zabranio "tradicionalno" korištenje ljudi za prisilni rad) organizirala državni udar i atentat na Sankaru.
Zavjernici su ga ubili na licu mjesta, a skupinu je predvodio njegov bivši suradnik, sada ključni izdajnik, Blaise Compaore. Tijelo su mu zakopali negdje u neki neoznačeni grob. Compaore je preuzeo vlast i odmah krenuo s rušenjem svega što je revolucija u svega nekoliko godina postigla. Nacionalizaciju je zamijenila privatizacija, gotovo svi socijalni programi koje je Sankara uveo su ukinuti. Naravno, kako se moglo i pretpostaviti - Compaore je odmah pozvao natrag MMF i Svjetsku Banku ističući kako Burkina Faso "očajno treba" novac za spašavanje "uništene ekonomije".
Poznati zagovornik prava na oslobođenje Afrike, Antonio de Figueiredo, istaknuo je 2008. prisjećajući se atentata na Sankaru: "Afrika i svijet se tek trebaju oporaviti od gubitka Thomasa Sankare. Kao što se tek moramo oporaviti i od velikana kao što su bili Patrice Lumumba, Kwame Nkrumah, Eduardo Mondlane, Amílcar Cabral, Steve Biko, Samora Machel i John Garang, da spomenem samo neke. Mada zločinačke sile nisu uvijek koristile jedne te iste metode za eliminaciju velikih pan-afrikanista, predvodila ih je ista motivacija: zadržati Afriku u lancima".
Ima li u današnjem danu ponešto povijesne pravde? Zapravo i ima - danas popodne s vlasti je srušen aktualni predsjednik Burkine Faso, a riječ je o jednom te istom čovjeku koji je dao likvidirati jednog od najvećih afričkih revolucionara. Da, do danas je na vlasti bio Blaise Compaore koji je svrgnuo Sankaru 1987.
Prema zadnjim vijestima koje stižu kontrolu nad zemljom već je preuzeo general Honore Nabere Traore, glavni zapovjednik vojske Burkina Faso. Kako će reagirati narod? Vjerojatno pozitivno, štoviše, današnji puč nije se desio iznenada, rušenju Compaorea prethodili su ovih dana žestoki anti-režimski prosvjedi koji su prerasli u nemire.
Sukobi u glavnom gradu, Ouagadougouu (čita se "Vagadugu"), danas su se donekle smirili nakon što su jutros gnjevni prosvjednici zapalili zgradu parlamenta. Ovaj današnji puč je stoga možda samo spašavanje situacije, jer narod je poručio kako mu je nakon 27 godina dosta Compaorea koji je sve ove godine bio lojalan samo Zapadu, nikada narodu (Burkina Faso je danas tzv. važan saveznik Zapadnih sila u borbi protiv ekstremizma na zapadu Afrike).
Što će se desiti s Burkinom Faso i da li je današnji puč samo rješavanje "dotrajalog saveznika", jer izgleda kako se ni Pariz ni Washington ne bune oko njegovog odlaska, ali poručuju kako se novi izbori moraju održati što prije, po mogućnosti u roku od 90 dana.
Za pretpostaviti je kako će Burkina Faso ovih dana postati fokus vijesti iz Afrike, no zemlja će uvijek biti uspomena na onog tko joj je i dao ime. Tjedan dana prije nego su ga likvidirali 1987., Sankara je izjavio - kao da je očekivao vlastitu smrt: "Revolucionare kao pojedince može se ubiti, ali ne mogu se ubiti njihove ideje". Tako govoraše afrički Che Guevara, a ideje se sigurno ne mogu tako lako ubiti, to je nešto što je zasigurno danas na pameti i mnogim stanovnicima Burkine Faso dok sa neizvjesnošću promatraju što će se desiti s njihovom zemljom.
Danas, dok se čekao konačan pad korumpiranog režima, mnogi stanovnici Burkine Faso prisjetili su se pogubljenog mučenika Thomasa Sankare i njegovog vodstva. Jedan od njih, Seydou Yabre, upravo je tu uspomenu komentirao danas u razgovoru za medije: "Niti jedan lider Afrike nije bio toliko blizak narodu kao što je bio Sankara. Živio je u maloj i skromnoj kući, vozio se na biciklu, a u vrijeme kada je ubijen na računu je imao 350 USD. Imao je neprijatelje u svom najužem krugu jer nikada nije dopuštao vojnim kolegama da zamrače državni novac ili da vode raskošni život. Sankara je imao mnoge neprijatelje jer je otimao kradljivcima i davao narodu i sirotinji. Možda je to učinio preradikalno i prebrzo...".
Thomas Sankara
http://fasotour.fr/thomas-sankara/Burkina Faso president resigns after protests
http://www.aljazeera.com/news/africa/20 ... 87467.htmlThomas Sankara web
http://thomassankara.net/?lang=frBurkina Faso general takes over as Compaore resigns
http://www.bbc.com/news/world-africa-29851445Burkina Faso President resigns; military now in charge
http://edition.cnn.com/2014/10/31/world ... ?hpt=hp_t1Burkina Faso: Protesters Set Fire to Parliament in Ouagadougou Over President Blaise Compaore's Plan to Extend Rule
http://www.ibtimes.co.uk/burkina-faso-p ... an-1472461advance.hr
Postano: 01 stu 2014 09:21 
